Charles Simic
الانجليزية
JUTARNJI BLUZ (odlomak iz pesme)
[...]
Dojadilo mi je da furam sreću,
Da glumatam zadovoljstvo;
Kao da mi je sve potaman,
Kao da mi je baš sad krenulo,
Da sam upravo odigrala životnu rolu
I izvukla na lutriji glavnu premiju.
Žudim za nečim čemu ne znam ime.
Za nečim što bi mi izmenilo život
Okrenulo ga tumbe, naglavačke.
Iskliznulo me iz šina,
Kojima se vozim po tačnom redu vožnje.
Došlo mi je da pokupim svoje prnje
I da nekuda zbrišem.
Tamo gde niko ne bi znao za mene.
I gde bih zaboravila na samu sebe,
Kao na ljubavnika sa izbledelim licem.
Da činim samo ono što mi je volja,
Što mi se prohte.
Da za to ne tražim razloge,
Ne tražim pokriće.
Da jezdim drumovima brzim kolima
Ne misleći ni na šta i ni na koga,
Dok unaokolo vrućina se tetura,
I klimakterično sunce me prati kao pas lutalica.
الإنتاج المسموع: Drugi program Radio Beograda / PEN centar Srbije
MORNING BLUES (excerpt)
[...]
I'm fed up with faking happiness,
Playacting contentment
As if it was all just fine,
As if things are beginning to go well
Now that I've played the role of my life
And won the big prize at the lottery.
I yearn for something I have no name for,
For something that would change my life,
Turn it upside down,
Make it leave the rails on which I travel
Making punctual stops.
I feel like gathering my rags
And making my getaway
Someplace where no one knows about me,
Where I forget about myself
And the pale face of my lover,
To do what I want,
What I damn well please.
I don't need reasons, excuses
To speed down a highway in a fast car
Not thinking about anything or anyone
While around me the heat staggers
And the climacteric sun trails after me like a stray dog.