Ivana Bodrožić (Ivana Bodrožić)
Povratak
Povratak
Prije sam više vjerovala sebi
Stajala sam ispred zgrade i
Čekala se satima,
Bila sam sigurna da ću se vratiti
Nije mi smetala zima,
Gledala sam gore u upaljena svjetla
Čak i kad se u očima razlijevalo
Kad se mračilo i kad je svitalo
Samo bih gurnula ruke u džepove
Razgibala vrat
I nastavila čekati
Ništa mi nije bilo teško
Pozdravljala sam blago
Tko god da je izlazio van,
Svoje, njihove, sasvim tuđe
Vjerovala sam da su tu s razlogom
Čak i kad me ne bi ni pogledali
Očekivala sam se, naposlijetku,
Kad se sva svjetla upale i muzika počne svirati
Kad se dogodi da svitanje bude u nekoliko boja
A ja naspavana, kože svijetle kao med,
Mirna u svojoj pobjedi,
Izlazim kroz ta vrata
A mi me čekamo ispred,
Jer znali smo i kad je bilo najteže,
Da ću se vratiti.
Sad već dugo stojim,
Bojim se da su svi već izašli
Da me unutra nikada nije ni bilo,
I molim te da se ne mičeš odavde
Da neprestano tiho pjevaš
Dok se pokušavam vratiti sebi
Drugim, zaobilaznim putem.