Tragovi

kad je rekao bezvoljnost, znao je da je to nešto
što ga se ovog časa nije ticalo.
pitao se zašto je izgovorio tu riječ
i drugo pitanje koje je postavio
odnosilo se na riječ
nešto iz prve rečenice.
riječ nešto još je više udaljavala od riječi bezvoljnost
koja mu se, tog časa, činila stranom.
pitao se
čemu uopćavanje,
čemu to nešto, 
zašto nije izrekao neku drugu riječ
na koju bi se bezvoljnost primjereno mogla osloniti,
koja bi je objasnila.
neka druga riječ iz prethodne rečenice,
još je više u općenitost,
mislio je i nastojao to glasno izreći.
bezvoljnost je nešto što se 
njega ticalo,
nešto što ga se nekoć ticalo i
nešto što ga se ipak ticalo onog časa kad je
izgovorio tu riječ.
nastojao se sjetiti nečega uz što bi vezao rieč bezvoljnost
i što ga se nekoć ticalo.
nekoć i jest i nije pripadalo njemu,
mislio je i to izgovorio u trećem licu jednine.
nekoć nije pripadalo njemu,
već nekom drugom koji je to treće lice jednine.
sjetio se nekoga na koga bi se moglo odnositi nešto
što bi se zvalo bezvoljnost.
kad je pomislio na toga, pomislio je nije li se njega
sjetio samo zato što on odgovara tipu bezvoljnika,
tipu iz rječnika sa slikama u kojemu su nacrtane
figure i ispod toga ispisane riječi.
figura bezvoljnika bila bi fotografija onoga i
riječ bezvoljnost bila bi pisana velikim početnim slovom.
pitao se
nije li nekoć vidio rječnik sličan ovome i,
ako ga je vidio,
je li u njemu bila riječ BEZVOLJNOST.
nije mogao pouzdano tvrditi da je nekoć vidio
rječnik u kojemu je ispod sličice bila
ispisana riječ BEZVOLJNOST.
nije mogao pouzdano tvrditi da je osoba,
na koju je pomislio onda kad je glasno
izgovorio rečenicu nekoć i jest i nije pripadalo njemu
ista osoba na koju sada pomišlja
i zamišlja njezino lice u rječniku sa slikama.
nije sasvim pouzdano mogao tvrditi
da se ijednoj osobi na koju sada pomišlja
može nalijepiti etiketa «bezvoljnost».
nije sasvim pouzdano mogao tvrditi
da sada pomišlja na ijednu osobu
koju bi mogao detaljnije opisati,
i kojoj bi išta namijenio pa da, sjetivši je se,
ustvrdi nekoć i jest i nije pripadalo njemu.
«nekoć i jest i nije pripadalo njemu» samo je
rećenica do koje je došao razgrađujući
riječ BEZVOLJNOST.
riječ «bezvoljnost» samo je «nešto» što ga se ovog 
časa nije ticalo.