Sjena

Probodena kupinama sjena se uvukla u kamenjar, puzi 
između naoštrenih škrapa, vuče za sobom ogrebene pršljenove.
	Razvučena u tanku nit lijepi se za izdubena mjesta. 
Popucala visi u kapima. Malo dalje iznova izbija iz podzemna 
tijeka, prati nas razasuta svuda naokolo. Stalno privezana za neku
muku u nama - poput slomljena štapa o koji se oslanja.
	Vodi nas rubom svoga protega ili mi vodimo nju. Mrvi se
iz sunca, iz dogorjelih zraka: sažima u pepeo koji je naznačuje.
	Za oblaka, sva istegnuta u dan.
	I sve je sjena kad nje nigdje nema.