Zvonko Maković
Ta pesem je dosegljiva v teh jezikih:
ПОДОЦНА (Makedonščina)
Later (Nizozemščina)
Later (Angleščina)
Nachher (Nemščina)
Plus tard (Francoščina)
Poslije
U pjesmama to uvijek izgleda drugačije. Kada čitam rečenice koje drugi pišu, sve mi se čini jasnim i laganim. Kao list papira koji još odolijeva vatri, koji jedva da osjeća znakove pepela na sebi. U mojem dvorištu pepeo je tako sveobuhvatan. Poput varke, poput slike koja ushićuje. Mnogi pišu o izgubljenoj ljepoti, o nesreći koja dolazi iznenada i uvlači se u neko tiho, napušteno srce. Želio bih, međutim, nešto reći o svojem dvorištu i velikoj rijeci koja bi se trebala vidjeti s prozora. O jasenu i dvjema lipama kojih od neki dan više nema. Mehanizam bajke postao mi je odjednom sasvim nedokučiv. Onaj pepeo koji se osipa s prozora, ona crna čađ koja je još jučer bila stol, krevet ili knjige, nečiji život o kojemu se nije mnogo razmišljalo, to mi stoji u grlu i zamagljuje vidik. Kada zamahnem rukom, hoću li još išta moći osjetiti?



