Otisak olovke

Štogod da dotaknem, 
dodirne me vrijeme. 
tako strpljivost, oprez

nepodnošljivu blizinu. 
Meki predmeti postaju
osobine, a osobine tvari. 

Samo tvari. 
U bilježnici se odjednom
budim kao gipka ruka, 

točnije – pokret. Budim se
u tekućini. Kao
melodija što odzvanja u

sobi usnulih mladenaca. 
Lebdim i postojim uvijek
u bijegu. Jer sam uzdah. 

Pomisli samo kako je dobra
priroda kada me mijenja poput
novca. Kad u svakom

mojem zrncu vidi dosljednost, 
vjernost. Upravo tako:
dosljednost i vjernost.