Oplakivanje

kralj sam guštera rekao je nehajno 
obješen o petlju repa i sve za što se 
taj put držao bila je grana nekog grma 
s trnjem većim od njega svijet je uvijek 
po mjeri a ja sam kralj guštera rekao je 
kao da nije spreman priznati da njegovi 
mišići lagano gube ili namjerno ispuštaju 
vezu s osloncem upletenim u tu krunu 

od granja s koje je dugo visio u zraku 
dok nije ispao kao zaustavljena slika 
pokreta opraštanja skoro kao da se nije 
ni pomaknuo sporo tako je ispao kao da 
namjerava ostati zauvijek kao da može
biti i ne biti dočekan u ruke majke koja je 
mislila da će uspjeti sačuvati u zagrljaju 
ono čemu je trn oduvijek bio bolji oslonac.