TI, KOJA KOSOM MLATARAŠ LIJEVO-DESNO

Ne daju mi čitati u tramvaju, a posebice ti, koja kosom mlataraš lijevo-desno.
Bacaš mi je posred stranice, pljuuus, nestaju sve riječi da bih podigao pogled.
Što bi rekla Jane Hirshfield, zašto sam zastao 
usred njezine pjesme To Judgment: An Assay? 
Ti mi svojom kosom mijenjaš život,
 kao što «artičoka mijenja okus 
svega što se jede poslije nje», kaže Jane. 
Kosa je čudne naravi, prividno mrtva: možeš je rezati, paliti, a ipak raste. 
I onda je moji živi prsti prevrću, zapliću se u nju, upliću svoj život, tuđi život, 
	mijenjaju im okus. 
Recimo da ti odjednom poželim vidjeti lice dok zabacuješ kosu.
U najboljem slučaju mogu se nadati 
	tek bljesku tvojih ruku, koje će se pojaviti iznenada, 
podignuti kosu, prstima je pročešljati, 
a onda opet pustiti da pljusne
preko stranice knjige, nemilosrdno, 
poput vode što ju na kraju smjene u brijačnici 
iz kante izbacuju na ulicu.