Zvonko Maković
Dieses Gedicht liegt in folgenden Übersetzungen vor:
An imprint of the pen (Englisch)
Bleistiftspur (Deutsch)
ТРАГА ОД ПЕНКАЛО (Mazedonisch)
Otisak olovke
Štogod da dotaknem, dodirne me vrijeme. tako strpljivost, oprez nepodnošljivu blizinu. Meki predmeti postaju osobine, a osobine tvari. Samo tvari. U bilježnici se odjednom budim kao gipka ruka, točnije – pokret. Budim se u tekućini. Kao melodija što odzvanja u sobi usnulih mladenaca. Lebdim i postojim uvijek u bijegu. Jer sam uzdah. Pomisli samo kako je dobra priroda kada me mijenja poput novca. Kad u svakom mojem zrncu vidi dosljednost, vjernost. Upravo tako: dosljednost i vjernost.



