Sibila Petlevski
Oplakivanje
Oplakivanje
kralj sam guštera rekao je nehajno
obješen o petlju repa i sve za što se
taj put držao bila je grana nekog grma
s trnjem većim od njega svijet je uvijek
po mjeri a ja sam kralj guštera rekao je
kao da nije spreman priznati da njegovi
mišići lagano gube ili namjerno ispuštaju
vezu s osloncem upletenim u tu krunu
od granja s koje je dugo visio u zraku
dok nije ispao kao zaustavljena slika
pokreta opraštanja skoro kao da se nije
ni pomaknuo sporo tako je ispao kao da
namjerava ostati zauvijek kao da može
biti i ne biti dočekan u ruke majke koja je
mislila da će uspjeti sačuvati u zagrljaju
ono čemu je trn oduvijek bio bolji oslonac.