Hadžem Hajdarević
Zrelije doba
Te rane godine što pupahu
u ružinim zasjencima
opahnu me nenadno katkad
već zaboravljenim mijenama:
u svilenim strujanjima uhitim
vrtuljak dragoga daham međ' zubima
zasopće kvas kupinjeg soka, uz kičmu
srsi i propnji davnoga žara... Dođu
te godine u časima kad manje razabirem
nauk o mrvicama kruha na sofri, u kapima
lipova čaja. Svaka je stvar tad drukčije
budna i svaka ježnije navlači bodlje.
Uđu te godine, kao mravinjaci, pod kožu,
u svaku riječ, slovo, ili misao, i sluze svoju
vrbovu mliječ... I tad mi je ići
iz svih bivaka i tajni. Tad mi je
u nekom drugom tišaku tražiti
svoj riblji mir.